Broj 76

santinacoaching

Ja nisam samo broj, ovo su moje godine. 76 mi je godina i bez samopouzdanja sam. Rečenica je to koja me okrenula na razmišljanje.

Kad je ovaj simpatičan gospodin došao na radionicu samopouzdanja, mislila sam sigurno se šali, no ubrzo sa shvatila da unatoč godinama koje nosi, svoje traume iz djetinjstva drži još uvijek u sebi. Krenuli smo s grupnim i individualnim radom. Introvert po prirodi, osoba koja je puno toga prošla u svom životu daje mi nadahnuće i istodobno tjera na razmišljanje koliko su naši autoriteti jaki u djetinjstvu. Definiraju nas kao osobe. Oblikuju nas, i čine nas takvim kakvima bi oni htjeli da budemo kroz naš život, život kroz koji moramo sami koračati.

Počeli smo s pričama i vrijednostima koje su ga oblikovale. Život nije bio nimalo lak, živo je na selu i sa samo dvije godine preživio je dječju paralizu. To se odrazilo na njegovo zdravlje, jer paraliza je ostavila trag na njegovoj nozi. Šepa i tako će ostati do dana današnjega. Siromah. Taj siromah neće daleko dogurati, govorila je njegova majka. Sprečavala ga je da išta radi, da se igra sa djecom, da pomaže. Istodobno nije imala motiva da mu pokaže svijet, jer kako je tada govorila: “Ne trebaš ništa znati, iako ne možeš ništa napraviti. Siromah si, jadan si.” Riječi su se duboko utkale u tog čovjeka.

Nikad mi nije pokazala što znači ljubav i voljeti, a ja, ja sam toliko žudio za njezinim zagrljajima. Kaže kako nikad nije plakao jer nije htio pokazati svoju slabost. Nije shvaćala da sam bio samo dijete, dijete koje je trebalo samo poticaj i ljubav u životu. Unatoč njoj ja sam završio više škola i školovao se na višoj grafičkoj u ono doba. U tom pogledu dobio sam još više poticaja jer sam joj od svega najviše želio dokazati da nisam siromah koji se ne zna brinuti o sebi. Dokazao sam sebi i svima da mogu zarađivati od svojeg znanja. Sreća je bila da su me sa samo sedam godina poslali u dom, tamo sam imao mir te sam se tek tamo mogao usredotočiti na vlastiti napredak u pogledu obrazovanja. No riječi koje je tada izgovarala, imale su veliki utjecaj na mene. Nisam nikad našao ženu svog života, nikad nisam imao sigurnost stupati u odnose, povlačio sam se i bio sam introvert koji je živio u vlastitom svijetu mašte. U mašti sam živio. To sam naučio kao dijete, jer to je bio jedini izlaz za mene.

To me oblikovalo kao osobu. Uvijek sam bio stidljiv, nisam se mogao nametati, povlačio sam se i uvijek bi razmišljao o svim mogućim koracima koje moram napraviti da bi stupio u kontakt. O sebi sam razmišljao da nisam nikada dovoljno dobar. Dok je poslovni dio išao u najboljem redu, sve ostale sfere života su patile. I kad sve stvorite, na kraju ipak čeznete za nekim s kime ćemo to moći i podijeliti. Ja to nikad nisam ostvario, jer mislio sam da sve što nisam imao da mora biti perfektno. Ljubav se mora davati u minimalno 90%, ako toga nema tada uzaludno trošim vrijeme. Trošim vrijeme na odnos koji je samo površan. Znao sam kakav odnos želim, no riskiranje za mene nije dolazilo u obzir. Tako sam se izmicao stvarima i odnosima koji za mene nisu davali smisao, jer već puno toga lošeg sam iskusio.

Onda sam počeo živjeti u zoni vlastite udobnosti, udobnosti koja za mene nije predstavljala rizik. I sve je bilo u redu. Ali nije, sad kad se okrenem i pogledam na svoju prošlost, nije trebalo živjeti u strahu da nisam dovoljno dobar. Nije trebalo da se izmičem životnoj radosti. Još uvijek se educiram, iako mi je 76 godina i nastavit ću tako dok god budem mogao. Na trening samopouzdanja krenuo sam sa 76 godina, vidite mene jer ja sam uspio otkloniti neke svoja negativna iskustva iz djetinjstva. Sjećanja i iskustva koja imamo oblikuju nas za cijeli život, no naučio sam da ih ne moram čuvati. Možemo ih pustiti tamo gdje im je i mjesto, u zaborav kako bismo ipak mogli ispisati neki svoj novi početak bez obzira na godine koje nosimo.

Piše: Santina Kuzmić, life coach

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Switch to desktop version