Ljudi koji o sebi iz nekih čudnovatih razloga razmišljaju da su bolji od drugih zapravo imaju kompleks „superiornosti“.
Psiholog Alfred Adler prvi je opisao kompleks superiornosti u svom radu s početka 20. stoljeća. Istaknuo je da je kompleks zapravo obrambeni mehanizam za osjećaje nedovoljnosti s kojima se svi borimo.
Zašto ljudi razmišljaju da su bolji od drugih?
Kompleks superiornosti imamo zato što nas EGO štiti da sebi priznamo da imamo nisko samopoštovanje i samopouzdanje prema sebi. Superiornost, kada razmišljamo o sebi je ŠTIT koja nas čuva od povrede samog sebe, ali istodobno nam ne donosi ništa dobro. On je samo privremeni štit pred drugima.
Kako prepoznati da osoba ima kompleks superiornosti?
Jedan od najboljih primjera s kojim se možete naći u svakodnevnom životu je dijete koje ima nasilničko ponašanje. To je jasan primjer da dijete pokušava sakriti svoje vlastite nesigurnost tako što će drugi osjećati onako kako se on osjeća unutar sebe samog.
Kod odraslih ili djece zajednička im je karakteristika da imaju osjećaj manje vrijednosti. A drugim riječima, ljudi koji misle da su bolji od drugih pokušavaju se sakriti iza činjenice da u osnovi pate od toga što se sami loše osjećaju.
Što je onda istina?
Morao sam sebi reći da sam bolji od drugih ljudi kako bi se osjećao dobro sam sa sobom. Ako to ne učinim, ne znam kako bi preživio. Zato je upravo kompleks superiornost savršeni štit da se ne sretnemo s vlastitim nesavršenostima.
Osoba još nije spremna sebi priznati, pa je ovo način kako da se preživi prelazno razdoblje do svoje spremnosti.
Gdje nam to stvara probleme?
Kada sebe doživljavamo kao superiorne to nas drži zarobljenim u samoći i nepovezanost sa drugima.
Dakle, što da radimo?
Potrebno je svakako da se oslobodimo uvjerenja da smo superiorni i da se umjesto toga usredotočimo na ono što nam je zajedničko s ljudima oko nas. Drugim riječima, tražite stvari koje vas spajaju a ne gledajte ono što vas razdvaja.
Prestanite tražiti u ljudima ono loše, već pronađite ono što je dobro. Tako ćete za uzvrat dobiti ono što je i vaša sama potreba a to je da vam oni za uzvrat kažu što radite dobro i gdje su vaše vrijednosti.
Da bi ste iskorijenili obrazac ponašanja koji stalno koristite, pokušajte ljudima priskočiti u pomoć, zainteresirati se za njihove probleme, pogledajte u njih iz svojih cipela, pridonosite svojim radom i bodrenjem nekoga tko se trenutačno osjeća manje moćno od vas kako bi ste zapravo spoznali vlastitu ranjivost.
Prihvaćanje tuđe ranjivosti, nemoći, loših vještina, ponašanja i pogled iz sasvim drugog kuta može donijeti dobrobit upravo za vaše rane koje tako vješto skrivate od drugih.
Strah od nesavršenosti najlakše je prigrliti tako da ćemo prigrliti tuđe nesavršenosti, jer svijet je složen tako da kroz vlastite unutarnje projekcije (samog sebe) vidimo ono što nama predstavlja problem.
Pomoć usmjerena prema drugima zapravo je pomoć koja je usmjerena prema sebi. Jedini način da sebi pomognete je upravo da budete drugima ono što je vama potrebno.
Iako je to proces pun spoznaja i novog učenja o sebi, može biti itekako bolan ali svakako vrijedan jer donosi nove spoznaje o vama i koliko zapravo možete utjecati na svoj život samo promjenom vlastite perspektive.
Ukoliko Vam je potrebna pomoć na tom putu, slobodno mi pište na mail: santina@santinacoaching.com i dogovorite individualne konzultacije.